Ne, ne volim jesen...

Published on 18:06, 11/19,2010

 

U ovom gradu sva godisnja doba imaju posebne mirise! Jednostavno me tera da izadjem i hodam besciljno i udjem u male ulicice za koje nebih nikad znala da postoje!

Usla sam tako jednom,da nisam znala gde ce me odvesti? Naravno da umem da se izgubim i izadjem na kraju druge cetvrti.

Moja omiljena setnja je pored Sene, preko Novog mosta i udjem u Latisku cetvrt..

Secas se, koliko sam trazila kefé "Flor" i "De Migo", ?!

Ah, toliko puta smo prolazili pored njega,a da nismo znali ,da je bas u tom kafeu, sedeo Sartr, Hemingvej,Simon de Bovuar...i jos mnoge poznate licnost.

Znala sam ,da su ta mesta bila omiljena sastajalista ta dva zaljubljena bica,koja su izazvala velike senzacije u Francuskoj,pa mozda i u drugim zemljama,jer sama Simon je za te prilike bila cudna a jos cudnije sto je prihvatila Sartrov surov uslov,biti ljubavnica..

Nikad je nisam shvatila,ali na neki nacin sam  zivela jednim delom njenim zivotom?!

Tebe sam volela,iako sam znala, da nikad neces biti privrzen meni...znala sam , od samog pocetka da si vetar,reka, koja se neda zaustaviti...Dugo sam patila, neshvatajuci svoj izbor,i sve te uslove koje si  nehajno nametao.Dugo sam se opirala svim tvojim razmisljanjima,da bih se na kraju sama prilagodila i volela jos jace,strasnije!

Ne, nevolim jesen! Ona me tera da razmislajm,da se secam?!

 I, krecu ponovo secanja; na one dane,kada sam u srcu nosila tebe. Hodala sama po ovom gradu,zamisljajuci te,na svakom uglu ulice,na svim mestima koja su za mene puno znacila.

Secam se ,jedne hladne jeseni kada sam izasla sa jednom prijateljicom koja je imala svog momka. Pored njih sam lagano zastajala ,nebi li se odvojila i zagledana u modrozutu povrsinu Sene,gde se Mesec  uvlaci kroz lagane talase,praveci tvoj lik tu negde nadomak mene...Uz sam ivicnjak stajao je prodavac pecenih kestena i przivao prolaznike da ih kupe...Miris se sirio i ulazio u moje nozdrve,a ja sam u toj predivnoj slici videla tebe! Prilazis mi, i nezno stavljas ruke oko mojih ramena i krecemo niz bulevar zagrljeni..Osetih i tvoj parfem kojeg i dan danas cuvam u urmaricu,kao najdragoceniju stvar.

Ah, ima jos mnogo toga sto  cuvam tvoje...

Danas sam preturala po svojoj torbi.Trzeci neku vizit_kartu,i u jednom delu,pronadjoh tvoju sliku...Slika je mala,ali dovoljna da vidim svaku crtu tvog lica ,koja mi je do skora bila na dohvat ruke,ali ja nikad nisam imala dovljno smelosti da se opustim i predjem rukom po njemu. 

Nikad nisam imala dovoljno hrabrosti da ti zaista kazem koliko te volim!

 

 

 


uz casu vina...

Published on 22:40, 11/18,2010

.....Veceras je, lepa noc!

   Vratih se kuci i pustih muziku...Imala sam izbora,dali da uzmem belo ili crno vino? Ovo novo , beaujoles, je po mom ukusu malo jace?! Nisam veliki poznavalac vina,tako, ne zameri sto cu ti pruziti jednu casu onog koga sam izabrala...Fleurie Sain_Amour.Poklanjam ti i pesmu koja se vrti lagano  kroz moje prostorije i ulazi u moje srce.

 Nazdravimo! Dizem casu u ime tvoje, u ime svih koji veruju u ljubav i kojima je ova rec sveta!

 Tece vino crveno,veceras u svim restoranima, se slavi...slavim i ja!

 Danas sam, se radovala saznanju da si Ti dobro,da ti zivot ide dalje...Saznadoh da si opet zaplovio rekom ljubavi, i kreces se ka svetlu koje te greje.Neka si! Neka ti ovog puta bude mnogo lepse nego samnom!

 A ja cu, po starom! Da lutam ovim gradom, trazeci ona mesta, gde sam nekad prolazila s'tobom,diveci se lepoti  iako su mi sva ta mesta bila jako poznata,ali ne tako lepa kao kada si bio tu...

 Ima dana...kad nebudem imala vise zelja,kad' me napuste svi... (Dalje)


pred kucom Viktora Hugo

Published on 12:33, 11/17,2010

 (Dalje)


ugriz zivota...

Published on 16:46, 10/28,2010

.....Znam, nisi volela ovo sto radim.Nikad nisi razumela moju potrebu da budem uz "masinu", kako si nazivala komp...Za tebe je billo uzasno da sedis sat vremena na istom mestu a da ti nedosnese neki konkretan interes izgubljenog vremena? Ne da bih se bogatila,jer ti nisi bila ta koja je samo grabila za sebe, vec da zadovoljis i druge.. Eto, danas pisem tebi dok ti spavas onim cvrtim snom iz kog nikad neces izaci.A, samo pre dve nedelje si mi rekla" molim Boga, da mi da da zaspim i nikad se ne probudim"...Bog ili vec ko, je uslisao tvoju zelju! Ne, nije ti trebalo da me tako jako povredis,kada znas da sam izgubila sve one najdraze.Nisi trebala da odes tako rano,jer smo imale zajednicke planove za sledece leto...Jos cujem tvoj glas od prosle nedelje kakome pozivas kroz prozor i vidim te, kako ulazis onako sejuci se, izgovaras:" ja kao Cklaja, samo u prolazu", i onda ostanemo da sedimo satima? Ma,kako si mogla da mi dovuces ovoliko tuge,kad jos nosim onu od pre dva meseca...i ko ce da mi kaze , "ako ima sudbine , bice te ponovo zajedno",ako ima sudbine? Uvek si se protivila kada kazem da neverujem vise niusta, ni u sebe...Ti,si se opsasno ljutila i cekala da se ispalcem , pa mi onda kazes:"docice i tvoja sreca"... Zasto me nisi poslusala kada sam te molila da ostavis sve poslove i da se posvetis sebi,da odes u neko od onih mesta za odmor...Nisi me slusala ni kada sam ti govorila da posle tebe ce opet sve ici dalje,ali tebe nece biti...Ko ce sad da zavrsi to sto si zapocela i jes' li udovoljila svima koji su trebali ... Nisi me slusala, a ja sam te molila da pazis na svoje zdravlje,na sebe.. Nocas sam te osecala...Nisi mi dala da spavam, kao da sam cula da me onekud zoves? A nisam znala da si otisla ? Nisam znala da te nikad vise necu videti...Boli me svaka poslenja slika na tebe, poslednje izgovorene reci...Ljuta sam na sebe sto nisam imala vremena da ti odgovorima na poslednji poziv ,jer sam zurila za obavezama...Tvoja poruka jos uvek stoji u mom telefonu...cujem te...!!! Zasto, se ljudi svadjaju, i nekad izgovore ruzne reci,a da ne misle tako? Ucinila bih sve,samo da vratim svaku ruznu rec,ali ne mogu kao sto ni tebe vise! A boli me..!!! Ne, neverujem da te necu cuti, kako me zoves, ne verujem da necemo otici na zajednicki odmor kojii smo samo pre par dana tako lako isplanirali... Ljuta sam, na zivot sto mi uzima sve sto ja volim! Al' ja ostajem da ih i dalje nosim u svom srcu i nedam zaboravu daih otme ! Nedam ni tebe, prijalteljice!